Otok Vrgada svojom neobjašnjivom privlačnošću već tisućama godina privlači posjetitelje. Tko jednom dođe na Vrgadu, uvijek joj se vraća.
Od vremena starih Ilira do danas, Vrgada je mjesto koje svojom ljepotom liječi dušu i tijelo. Kristalno čisto more koje je okružuje i bogata kulturna i prirodna baština osiguravaju joj naziv pravog i jedinstvenog bisera Dalmacije.
Ribarstvo, poljoprivreda, čuvanje starih običaja i drevne povijesti daju Vrgadi poseban šarm i dočaravaju Dalmaciju i Mediteran kakvi su nekoć bili. Otok se nalazi u Pašmanskom kanalu, ispred Pakoštana i Biograda na Moru.
Tisuće posjetitelja Vrgade oduševljava atraktivna pješčana plaža Podbrizi, čije ime dolazi od izraza „pod brijegom". Iznad nje izdiže se očaravajući zid od crvenkastog pijeska — Crveni Brig, smješten pod gustom borovom šumom brda Gradina.
Taj drevni crveni bedem privukao je još Ilire — vrgadinske praižitelje, a Rimljane je toliko inspirirao da su otok nazvali Insula rubricata, što znači „Crveni otok". Stari Hrvati nazvali su ga Lapkat, a Mlečani su mu dali ime koje je preživjelo do danas — Vergada (Vrgada).
Dok noge uranjaju u zlato pijeska i bistrinu mora, Podbrizi pruža jedinstveno iskustvo. Plaža se proteže s dvije strane i spaja u „zlatni rt — puntu", a pored nje nalazi se otočić Artina — nekoć dio ovog čarobnog pješčanog kopna. Do Artine se može doći brodom ili plivanjem, jer ni dubina ni udaljenost nisu prepreka prosječnom plivaču.
Ostanak na Podbrizima do zalaska sunca pruža nezaboravne prizore koje mogu darovati samo sunce i more Vrgade.
Vrgada je jedan od najstarijih naseljenih otoka ovog dijela Jadrana. U povijesnim se zapisima spominje još u 6. stoljeću, a u prapovijesti su je naseljavalo ilirsko pleme Liburni. Nakon Liburna, na njezine obale stigli su stari Rimljani, zatim bizantska vojska, a već od 9. stoljeća dom je postala starim Hrvatima.
Zbog važnog strateškog položaja u Pašmanskom kanalu, Vrgada je uvijek bila meta osvajača koji su s njezinih vidikovaca kontrolirali istočni Jadran. Zbog prirodnog bogatstva dugo je bila u rukama feudalaca koji su je dobivali na dar od Venecije ili uzimali u zakup. Slobodu je stekla tek koncem Prvog svjetskog rata, kad su je napustili posljednji vlasnici — conti de Vergada, grofovi Damiani.
Brojni kulturno-povijesni spomenici svjedoče o bogatoj prošlosti otoka:
- Starokršćanska crkvica svetog Andrije iz 9. stoljeća
- Ostaci bizantske vojne utvrde na brdu Gradina iz 6. stoljeća
- Barokni ljetnikovac grofova Damiani iz 17. stoljeća
- Kapelica Gospe od Zdravlja iz 17. stoljeća
- Župna crkva svetog Trojstva iz 17. stoljeća
- Kâva — velika mjesna cisterna za kišnicu, izgrađena za vrijeme talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu
Prolazeći starom jezgrom Vrgade vide se tipični dalmatinski dvorovi i kuće koji pričaju priče o tradicionalnom životu vrgadinskih ribara i težaka.
Vrgadini su jedni od najvrsnijih ribara hrvatskog mora. More im je najveći prijatelj — i najveći neprijatelj. Od mora se živi, more se voli i poštuje. More hrani i liječi.
Početkom prošlog stoljeća, nakon što je filoksera poharala vrgadinske vinograde, ribarstvo postaje glavno zanimanje otočana. Godine 1909. osnovana je Ribarska proizvođačka zadruga Vrgada — jedina ribarska zadruga na hrvatskim otocima koja bez prekida djeluje sve do danas.
Vrgadinski ribari autori su jedinstvenog tradicionalnog načina ribolova — ludra. Riječ je o razigranom načinu lova bijele ribe u kojem sudjeluje više ribara s užadima, mrežama i plašilima. Cilj je preplašiti ribu i okupiti je na jednom mjestu, gdje se zatim izlovi u većoj količini. „Ribari se ludiraju, a riba poludi" — kako kaže narodna izreka. Uz ludar, vrgadinski ribari vješto koriste i sve druge ribolovne tehnike te svojim znanjem osiguravaju opstanak tradicije do danas.
Svetac zaštitnik ribara cijeloga svijeta, a osobito Vrgade, je sveti Andrija. Prema legendi, njegov je drveni kip još u 6. stoljeću doplivao do Vrgade i predodredio Vrgadine za ovaj časni i vrijedni poziv.
U čast svetom Andriji ime nose najstarija vrgadinska crkva, najveća uvala Vrgade i ribarski brod Sveti Andrija — drveni brod izgrađen 1947. godine na kojem i danas posjetitelji mogu doživjeti autentičan ribarski izlet.
Dupini i ribari često su bili veliki suparnici na moru. Oboma je riba bila izvor života. Dupini su vrgadinskim ribarima parali mreže, a ribari su ih tjerali i strašili.
Iako drevni suparnici, vrgadinski ribari i dupini uvijek se rado susretnu i srdačno pozdrave. Dupini prate ribarske brodove, plivajući ispred pramca i izvodeći visoke skokove — kao da podsjećaju tko je pravi „gazda" ovoga mora.
Njihova učestalost u vrgadinskom akvatoriju dokazuje da se ove inteligentne morske životinje ovdje osjećaju sigurno i zaštićeno. Vrsta koja se susreće kraj otoka Vrgade je dobri dupin (Tursiops truncatus), odraslih primjeraka dugih od 2 do 4 metra i težine od 100 do 500 kilograma.
Do otoka Vrgade dolazi se i brodom. Državna brodska linija 415 povezuje Vrgadu s Pakoštanima i Biogradom na Moru tijekom cijele godine. Brodar je Vrgada, ribarska proizvođačka zadruga koja. Vožnja od Pakoštana traje oko 20 minuta, a iz Biograda oko sat vremena minuta. Brodovi prevoze putnike, prtljagu i bicikle. U sezoni se preporučuje kupnja karata unaprijed. Plovidbeni red i cijene pogledajte ovdje
